петак, 30. март 2012.

A Man of Words and not of Deeds

A man of words and not of deeds
Is like a garden full of weeds
And when the weeds begin to grow
It's like a garden full of snow
And when the snow begins to fall
It's like a bird upon the wall
And when the bird away does fly
It's like an eagle in the sky
And when the sky begins to roar
It's like a lion at the door
And when the door begins to crack
It's like a stick across your back
And when your back begins to smart
It's like a penknife in your heart
And when your heart begins to bleed
You're dead, and dead, and dead indeed.

недеља, 25. март 2012.

четвртак, 15. март 2012.

fakultet umetničke drame je za mene.


when routine bites hard

Santa Maria della Salute

Oprosti,majko sveta,oprosti,
što naših gora požalih bor,
na kom se,ustuk svakoje zlosti,
blaženoj tebi podiže dvor;
prezri, nebesnice, vrelo milosti, 
sto ti zemaljski sagreši stvor: 
Kajan ti ljubim prečiste skute, 
Santa Maria della Salute.  


Zar nije lepše nosit' lepotu, 
svodova tvojih postati stub, 
nego grejući svetsku lepotu 
u pep'o spalit' srce i lub; 
tonut' o brodu, trunut' u plotu, 
đavolu jelu a vragu dub? 
Zar nije lepše vekovat' u te, 
Santa Maria della Salute?  

Oprosti, majko, mnogo sam strad'o, 
mnoge sam grehe pokaj'o ja; 
sve što je srce snivalo mlado, 
sve je to jave slomio ma', 
za čim sam čezn'o, čemu se nad'o, 
sve je to davno pep'o i pra', 
na ugod zivu pakosti 
žute,
Santa Maria della Salute.  

Trovala me je podmuklo, gnjilo, 
al' ipak neću nikoga klet'; 
štagod je muke na meni bilo, 
da nikog za to ne krivi svet: 
Jer, što je duši lomilo krilo, 
te joj u jeku dušilo let, 
sve je to s ove glave sa lude, 
Santa Maria della Salute!  

Tad moja vila preda me granu, 
lepše je ovaj ne vide vid; 
iz crnog mraka divna mi svanu, 
k'o pesma slavlja u zorin svit, 
svaku mi mahom zaleči ranu, 
al' te
žoj rani nastade brid: 
Šta ću od milja, od muke ljute, 
Santa Maria della Salute. 

Ona me glednu. U dušu svesnu 
nikad još takav ne sinu gled; 
tim bi, što iz tog pogleda kresnu, 
svih vasiona stopila led, 
sve mi to nudi za čim god cez
nu', 
jade pa slade, čemer pa med, 
svu svoju dušu, sve svoje 
žude, 
-svu večnost za te, divni trenute!- 
Santa Maria della Salute.  

Zar meni jadnom sva ta divota? 
Zar meni blago toliko sve? 
Zar meni starom, na dnu 
života, 
ta zlatna voćka što sad tek zre? 
Oh, slatka voćko, tantalskog roda, 
što nisi meni sazrela pre? 
Oprosti meni grešne zalute, 
Santa Maria della Salute.  

Dve u meni pobiše sile, 
mozak i srce, pamet i slast. 
Dugo su bojak strahovit bile,
k'o besni oluj i stari hrast: 
Napokon sile sustaše mile, 
vijugav mozak odrza vlast, 
razlog i zapon pameti hude, 
Santa Maria della Salute.  

Pamet me stegnu, ja srce stisnu', 
utekoh mudro od sreće, lud, 
utekoh od nje - a ona svisnu. 
Pomrča sunce, večita stud, 
gasnuše zvevde, raj u plač briznu, 
smak sveta nasta i strašni sud. - 
O, svetski slome, o strašni sude, 
Santa Maria della Salute! 

U srcu slomljen, zbunjen u glavi, 
spomen je njezin sveti mi hram. 
Tad mi se ona od onud javi, 
k'o da se Bog mi pojavi sam: 
U duši bola led mi se kravi, 
kroz nju sad vidim, od nje sve znam, 
za što se mudrački mozgovi mute, 
Santa Maria della Salute.  

Dođe mi u snu. Ne kad je zove 
silnih mi 
želja navreli roj, 
ona mi dođe kad njojzi gove, 
tajne su sile sluškinje njoj. 
Navek su sa njom pojave nove, 
zemnih milina nebeski kroj. 
Tako mi do nje prostire pute, 
Santa Maria della Salute.  

U nas je sve k'o u muža i žene, 
samo što nije briga i rad, 
sve su miline, al' ne
žežene, 
strast nam se blaži u rajski hlad; 
starija ona sad je od mene, 
tamo ć
u biti dosta joj mlad, 
gde svih vremena razlike ćute, 
Santa Maria della Salute.  

A naša deca pesme su moje, 
tih sastanaka večiti trag; 
to se ne piše, to se ne poje, 
samo što dušom probije zrak. 
To razumemo samo nas dvoje, 
to je i raju prinovak drag, 
to tek u zanosu proroci slute, 
Santa Maria della Salute.  

A kad mi dođe da prsne glava 
o mog 
života hridovit kraj, 
najlepši san mi postaće java, 
moj ropac njeno: "Evo me, naj!" 
Iz ništavila u slavu slava, 
iz beznjenice u raj, u raj! 
U raj, u raj, u njezin zagrljaj! 
Sve će se 
želje tu da probude, 
dusine zice sve da progude, 
zadivić
emo svetske kolute, 
zvezdama ćemo pomerit' pute, 
suncima zasut' seljanske stude, 
da u sve kute zore zarude, 
da od miline dusi polude, 
Santa Maria della Salute. 
 

Laza Kostić

уторак, 13. март 2012.

the book I will never read


Just Dali


SALVADOR DALI MUSEUM|St. Petersburg Florida
The new Salvadore Dali Museum provides 68,000 interior square feet for Dali’s artwork and admirers. 
 The new space features 100s of Dali’s paintings and other artwork, which range from postcard size 
illustrations to massive, 15′ masterworks.  Everything from the Persistence of Memory to the Hallucinogenic Toreador are housed in this building, including the largest collection of Dali masterworks in the world.  
The new design, courtesy of HOK Florida, is representative of Dali’s creative spirit and is a fitting home to history’s most famed surrealist painter.

∞

Kada bi naučili da budemo veći od vremena,
da vladamo njime kao što smo od rođenja naučeni da dišemo, 
koji trenutak bi pretvorila u večnost? 
Imam šesnaest godina i nisam još uvek doživela svoj trenutak večnosti.
Nemam baš takve vijuge da uđem u borbu sa vremenom i pobedim. 
Ali znam da se večnost trenutno krčka u mom stomaku,i samo 
čekam 
pravi trenutak kada ću je izbljuvati. 
Toliko toga želim da pretvorim u svoju večnost da mi je malo muka. 
Juče sam prišla jednom poznaniku na nekoj izložbi,i shvatila da je on trenutak. 
Samo jedna tanka dlačica koja padne sa moje mačke zajedno sa još bezbroj istih u toku proleća. 
Crno - sivi pikavac koji uvek sa zadovoljstvom zgnječim svojom cipelom dok se žar ne ugasi.
Mislim da trenutak može lako da nas prevari. 
Pretvori se u primamljivu,slatku neodoljivu večnost.
Uvuče nam se pod kožu,nokte,jezik....
Svuda je,i vara nas. 
Jede nas iznutra dok joj mi to lakoverno dozvoljavamo. 
Uzdrmale su me reči sagovornika te nedelje uveče- 
Ali trenutak moje slabosti neće biti ništa 
u poređenju sa jačinom koja je posle toga 
došla kao večnost na tanjiru.

четвртак, 8. март 2012.

svako ima bar jednu takvu kutiju,zar ne

Ponekad me stigne sumanuta zelja 


da ti zvonim na vrata 


ili ubacim pismo u sanduče.


Ponekad se zavučem ispod kreveta,


dohvatim staru crvenu kutiju 


i onda se bojim da je otvorim. 


Imam pravo da se bojim 


ali je ipak otvorim.


Kratko čeprkam po sitnicama 


razmislim o tome šta radiš

pa onda zatvorim

staru crvenu kutiju,


gurnem je daleko ispod kreveta

i ostavim je tu da skuplja prašinu.