Koliko god išla daleko u istinu,samo čeprkala po njoj ili ovde ispisala najveće laži ne bih zaista mogla da objasnim zašto ja. Zašto baš ja? Svi već znamo da je većini čovečanstva sistem za varenje
evoluirao u sistem za varanje,pa me i ne čudi što niko više ne ume da kaže istinu. A kada bi ih pitali šta je to,šta je čuvena istina?Njihov odgovor bi verovatno bio nešto kao ,,eee to neka nova aplikacija na fejsbuku?’’ ili ,, jao ne znam izguglaću kad dođem kući. ’’ Laž,laž.
Baš danas kada sam išla u školu,u centru grada je neki čovek hteo da skoči sa zgrade. Hteo je da ga neko čuje. Hteo je da neko razume, pomogne ili ono najbanalnije – samo sasluša. Ovaj čovek je morao da ide do krajnjih granica i verovatno bi prešao onu životnu da se ljudi nisu okupili i saslušali ga. Pritom sam sigurna da nije jedini. I zato ne baš ja. Ne Ja. Svi,svi.
Svi oni koji žele da kažu svoje mišljenje,da izraze svoje ideje i žele da budu saslušani,e baš oni su ti koje tražite.
Ja još uvek učim da kažem svima ej bre ovo je moj život. I vodim rat sa ljudima koji zaostaju za grupom pokušavajući da se ukolope. Ti si ti i ne možeš da budeš niko drugi. A biti svoj je najteže.
Za sebe mogu reći sa sigurnošću samo jedno. Ja sam baš sto posto ja.
Нема коментара:
Постави коментар