петак, 25. мај 2012.

malo se plašim ali to je zato što mi mozak danas radi

zamisli da neko dođe i kaze ti da ništa od ovog nije stvarno. Da sve u šta si verovao, sve što si smatrao svojim,ne postoji. Hodaš kroz hodnike digitalnih snova i radiš tačno šta ti oni narede,iako toga nisi ni svestan.
Misliš upoznaješ nezamenljive i stičeš neophodno. Svaka reč koju si čuo je samo iluzija kao i miris i dodir.
Povlače poteze svako od negde neizmenično te šalju malo u sreću malo u tugu malo ništa. I tako u krug.
Krug koji su oni smislili,u svetu koji su oni projektovali u tvojoj svesti.

ne znam dalje.

Нема коментара:

Постави коментар